Tisucu x ja

Ne citam novine, ne gledam vijesti

... dakle, potpisujem gore navedeno. Znam hrpetinu ljudi koji fino ujutro ustanu, sjednu za stol uz kavicu i sirom otvore novine. Pa za lijepi pocetak dana citaju gdje, kad, kako i koliko je ljudi umrlo ili bilo ubijeno. I onda se, niti ne znajuci, ti isti ljudi sekiraju oko toga cime se svakodnevno filaju (neki svjesno, a neki bas i ne), pa su nervozni, zabrinuti, anksiozni......
Nisu nista pametniji niti oni koji ukljuce radio/tv nataste. Pa opet iste katastrofe, ubojstva, nesretni slucajevi. Nisu nista pametniji, ne zato sto su glupi, nego sto sami sebe truju. Ljudi moji, zar ZBILJA morate znati u 7 ujutro da je manijak u Iraku upao u skolu i bombom raznio 30 djece?! Da je nocas na autoputu u Portugalu bila stravicna prometna nesreca u kojoj su se lancano sudarili kamion, autobus i 7 osobnih automobila, a zrtve se jos prebrojavaju? Da je u Indoneziji bio tajfun koji je zbrisao s lica Zemlje XY ljudi i njihovih domova? Itd, itd, itd, itd I TAKO DALJE.
Ma nemojte mi reci da ne biste bili mirniji i opusteniji da takve podatke ne znate? A opet, neki vrag vam ne da mira, pa trcite pred tv tocno u 19:30 da niste slucajno propustili koju dnevnu katastrofu. A jos je socnije kad se dogodi prometna tu u kvartu, pa svi istrcavaju na ulicu, stoje s rukama u dzepovima i bulje u skrsene automobile, unakazena ljudska tijela i krv na podu.
Meni je osobno zastrasujuca spoznaja, kako smo od te silne kolicine negativnih informacija toliko oguglali na ljudsku patnju i bol, da recimo, kada kazu da je bio sudar i jedna mrtva osoba, prakticki odmahnemo rukom i kazemo "a dobro je, SAMO jedan"... impresionira nas tek kad na primjer padne avion i pobije svih 360 putnika s posadom, a bonus je ako padne na naselje pa skrsi jos 123 stanovnika...
Nikad nisam imala morbidnih sklonosti te vrste, pa nisam slusala babe tracare kad su saputale kako Marko tuce zenu a imaju 6 - ero djece... dok recimo, moja rodjena mama obavezno stane pred osmrtnice kad ide u kupovinu i s "gustom" ih cita. Kad sam je upitala zasto to cini, odgvorila mi je da "samo trazi poznate"!!! Kao ono: "Lijep je dan, idem malo prosetati, pa usput pogledati koji mi je prijatelj umro..."
A ljudi s cudjenjem odmahuju glavom i govore mi "kako mozes, pa nisi u toku s nicim, pa di ti zivis" i slicno. E tu se varate - recimo, ja znam u kojoj drzavi zivim, tko je trenutno predsjednik i premijer i kako cekamo ulazak u taj nesretni EU. A usput znam i ostale stvari koje se dogadjaju u svijetu, a ne spadaju pod senzacionalizam i nece biti vec sutra zaboravljene. Znam i tko je recimo bio Shakespeare i sto je napisao, ali to ocito nije vrijedno spomena, kad ne znam da je jucer u strasnom pozaru u lokalnoj bolnici u Bangladeshu izgorjelo 47 pacijenata i 8 doktora ... Pametnomu dosta.

18.11.2007. u 12:40 | 9 Komentara | Print | # | ^

Prvi dojam

Prvi dojam nije bitan... prvi je dojam najvazniji... prvi dojam je vazan, ali ne i presudan... prvi dojam nikad ne vara....
Koliko posve proturjecnih izjava za jednu te istu stvar!
Danas sam bas uocila nesto u vezi tog famoznog prvog dojma:
jedna sam od fanatika koji slobodno ( a bome i ono drugo) vrijeme ubija raznoraznim kvizevima. Ima jako zgodnih online stranica, samo se treba registrirati i imas pristup svemu i svacemu. A da bi se registrirao, trebas naravno napraviti profil. Mozes pisati sto hoces, a predvidjen je i prostor za sliku. I sad, kako mi je glupo predstaviti se i ostaviti prazan sivi kvadratic, ja stavljam slike. I naravno, dok rjesavam testove, netko pogleda moj profil i ne javi mi se (sto necu nikad saznati) ili mi se odluci javiti.
E, tu dolazimo do prvog dojma - primijetila sam da, ovisno o tome koju sliku stavim, mi se javljaju razliciti tipovi ljudi.
Recimo, stavim svoju sliku, ne akt, ne neku za osobnu. Recimo normalnu. I vec pomislim, javljat ce se normalni, ali neeeee, javljaju se brojni napaljeni Arapi i ocajni Crnci i hoce me zeniti. A sve samo zato, sto sam blijede puti i imam plave oci.
Pa onda, stavim sliku svoje obitelji. Sad mi se javljaju obiteljski ljudi, majke s malom djecom, srednjovjecni ljudi.......
Slika psa - ljubitelji zivotinja (najcesce klinci) - "Heeeeej!!!!! Bas ti je sladak pas!!!!! Imam i ja jednog i zove se Fifi!!!!! Obozavam ga i spava sa mnom u krevetu!!!!!!"......
Anime slika - naravno, ljubitelji animea (najcesce muski klinci) - "Yo, bas ti je cool slika, samo ja vise volim Orochimarua jer je zakon, a Sasuke je papak".........
Jos nisam uspjela otkriti na sto trzaju normalni... na normalne slike?
A kakve su to?
Mozda nisam normalna, pa je ono, sto se meni cini normalnim, drugima nenormalno?
Toliko o prvom dojmu iz mog kuta.


16.11.2007. u 23:38 | 0 Komentara | Print | # | ^

I moj bi izgledao ovako...

... da se kojim slučajem selim u Kanaduwink

Kanada - useljenički dnevnik

12.08. Uselili smo u našu novu kuću u Kanadi. Jako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo! Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14.10. Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo sve one divne nijanse žute i narančaste boje. Vozio sam se krajolikom i ugledao par jelena - tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.

11.11. Dan sjećanja - kanadski državni praznik. Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu zamisliti da netko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se uskoro snijegu. Prekrasno je.

02.12. Noćas je pao prvi snijeg. Kad sam se probudio, već je sve bilo prekriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica. Izašli smo iz kuće, očistili stepenice i prilazni put i onda se grudali (ja pobijedio). Kad je prošla grtalica morali smo ponovno očistiti ulaz. Koja divna zemlja - volim Kanadu!

12.12. Noćas opet pada snijeg. Opet je prošla grtalica i zatrpala ulaz. Ovdje je prekrasno.

19.12. Noćas opet pada snijeg. Nisam mogao izvesti auto niti otići na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.

22.12. Opet je ono bijelo govno padalo cijelu noć. Dobio sam žuljeve od lopatanja i križa me bole, onaj majmun s grtalicom kao da se krije iza ugla i samo čeka mene da očistim ispred ulaza.

01.01. Sretna jebena i usrana Nova godina! Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi grtalicu, ubit ću ga. Mater im j..., što ne posipaju više soli po cesti pa da se snijeg brže topi?

02.01. Noćas opet pada snijeg. Ne izlazim iz kuće već tri dana, samo čistim snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred ulaza a hladno je. Kažu da će noćas pasti novih 30 cm tih govana.

03.01. Prognoza je bila loša - palo je pola metra! Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj je šupak došao k meni tražiti lopatu!? Rekao sam mu da sam šest lopata slomio čisteći to sranje koje on nabaca sa svojom grtalicom i umalo mu nisam sedmu lopatu slomio o glavu.

04.01. Najzad sam izašao iz kuće. Otišao sam do trgovine da kupim nešto i kad sam se vraćao udario sam autom jelena. Šteta na autu 3000$. Treba poubijati te jebene nemani. Svugdje ih ima. Što ih lovci jesenas nisu potamanili?

03.05. Odvezao sam auto mehaničaru. Nevjerojatno kako je zahrđao od te jebene soli koju tako nemilosrdno rasipaju.

10.05. Bježim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan može živjeti u toj jebenoj Kanadi!

Pozdrav dijaspori!

05.11.2007. u 09:48 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve ono sto mi padne na pamet; sve ono sto mi ne padne na pamet; stvari koje znam i stvari o kojima pojma nemam.... moje misli.

Linkovi

Sve o psima

Program za generiranje anagrama

Nemogući kviz

Kad se sjetim, posjetim ih:

Ateizam
Kućanica u Japanu
Inspektor Clouseau
ispovijesti jedne unuke
Astrodrom
Futilni blog
Nebuloze moje
MonoperajAnka
Blogomoljac